Beogradsko dramsko pozorište
Velika scena “Olivera i Rade”
Premijera: 31. 5. 2025.
Uloga na projektu: Dramatizacija
Slobodan Stojanović: “Više od igre”
Reditelj: Ivan Vuković
Adaptacija: Đorđe Kosić
Scenograf: Marija Kalabić
Kostimograf: Dragica Laušević
Kompozitor: Irena Popović Dragović
Scenski pokret: Maja Kalafatić
Scenski govor: Đorđe Marković
IGRAJU:
Miodrag Radonjić: Danilo/ učitelj
Jana Bjelica: Milica Bojić/Cveta
Milan Čučilović: Leka/ Dragiša
Milorad Damjanović: Guliver
Andrej Šepetkovski: Miša Šljivić/ delegat
Milan Kolak: Kostolomac/ Gligorije
Ljubomir Bulajić: Becić/ oficir/ Mita
Daniel Sič: Cvikeraš/Valentino
Ivan Zarić: Vaga/Rada/Božur
Stefan Radonjić: Vasić
Aleksandar Alač: Đorđević
Rista Milutinović:„Šmrk-Šmrk“/ Bezrukić
Arsenije Arsić: Mali Vaga/Dragan
Aleksandar Jovanović: VitaBas-Gara
Nikola Mijatović:Agent/ Volf/ Šopenhauer
Jana Milosavljević: Ruža Šljivić/ baba Velika
Jovo Maksić: Zuba Bojić/ popVasa/ drug Gluvi
Stefan Starčević: Manojlo/ Omlatina
Bojana Stojković: Olja/ siroče
Anja Josifovski: Simona Šljivić/Zoja
Anja Ćurčić: Nada„Sifon“/ Suzana
Vukašin Jovanović: Ivo Apostolović/ Miler
Ljubinka Klarić: Leševićka
Muzičari: Ivan Mirković- harmonika, Nikola Dragović- violinai Aleksandar Jovan Krstić- saksofon.
Asistent reditelja: Tamara Sokolov
Asistent scenografa: Andjelija Stanković
Asistent organizatora: Anastasija Pantić
Sufler: Zorica Popov
Inspicijent: Zdravko Đekić
Organizator: Bojana Mišić Drnda
Slobodan Stojanović poseduje redak autorski dar da kreira izrazito životne i slojevite likove. Svaki njegov junak, pa čak i oni koje bismo lako otpisali kao dosadne činovnike ili surove policajce, dobija svoju ljudsku dimenziju i postaje nam blizak i razumljiv. Upravo u tome leži Stojanovićeva velika snaga: on nam prikazuje Gradinu kao živu zajednicu, mesto u kojem, uprkos svim razlikama i sukobima, sugrađani ostaju međusobno povezani brigom i empatijom. Piščeva poetika je, atipično za ove prostore, očišćena od cinizma i ironije, a humor dolazi iz životnog apsurda koji ne isključuje lepotu življenja.
“Više od igre” predstavljala je poseban dramaturški izazov, s obzirom na njen dubok trag u filmskoj i popularnoj kulturi našeg prostora. Bilo je potrebno pažljivo preoblikovati originalni scenario u tri zasebne predstave koje mogu funkcionisati potpuno nezavisno, ali istovremeno čine skladnu i smislenu celinu kada se gledaju zajedno. Reditelj Ivan Vuković i ja smo pri adaptaciji nastojali da sačuvamo Stojanovićevu poetiku, a tamo gde je tražila dopisivanje inspirisali smo se ostatkom njegovog opusa – na primer, u raspisivanju ženskih likova, ili u raspisavanju trećeg dela predstave, koji je zasnovan na nedovršenom Stojanovićevom scenariju.
Đorđe Kosić
